beats by dre cheap

think floyd 61



bolest jos nije prosla. sutra ce biti pune dvije sedmice. otac mi kaze da se cuo sa nekim starim komsijom neki dan, njega i njegovu zenu je drzalo punih mjesec dana. zbog toga nisam trcao u zadnje tri sedmice skoro nikako, zbog toga i prepone koja nikako da zacijeli skroz. jucer je bio odlican dan za trcanje, a ja to nisam iskoristio misleci da mi je bolje da jos odmaram. nije nista bilo ni od fudbalskog termina koji je trebao da bude danas, i to mi je zapravo i drago. ako danas poslijepodne bude lijepo kao jucer mislim da cu ipak pokusati da istrcim sedam do deset kilometara.

jucer me poznanik zvao na kafu nakon dugo vremena i nisam otisao. jedna od rijetkih situacija da odbijem i cak sam se i osjecao kao da ga izdajem, kao da ga ubijam ili sta vec, uglavnom ruzno sam se osjecao, a sve to bez realne potrebe, jer jednostavno mi se nije islo, ali eto kao sto se vidi imam problem s tim da kazem ne.

pricao sam prije sedmicu dana sa jednim drugom koji je sada treca godina fakulteta. on je govorio o tome kako ne moze da vjeruje da ima 21 godinu i da se sve ovo zapravo desava oko njega, a ne stizes ni da se okrenes. rekao sam mu da ce proci par trenutaka i da ce vec imati 26, i da ce to izgledati strasno. nece postati puno pametniji, mozda jedino spretniji u onom sto studira, a i to nije zagarantovano, a sto se tice neke zivotne mudrosti, nece je puno stici steci i sve ce i dalje izgledati jednako strasno, mozda cak i strasnije jer covjek bi pomislio da ce do sada vec neko, nesto, negdje, nekako.. naravno, naglasio sam da je to samo moja perspektiva i moj slucaj i ne mora da znaci da su svi izgubljen slucaj poput mene. ovo zadnje sam sad dodao, to tada nisam rekao.

imam ponekad obicaj da sjednem i dva sata gledam slike i profile nepoznatih osoba. radim to iz znatizelje, bez ikakvih skrivenih i losih namjera. tako sam jucer gledao ljude koji su se oznacili u "zlatnoj ribici". bio sam u tom kaficu ovu sedmicu po prvi put, a vec godinama sam imao zelju da odem. nije me razocarao, ni ambijent, a ni muzika. najvise mi se svidio wc. hahah, to bi mozda zvucala kao uvreda za vecinu kafica, ali oni koji su isli u wc u zlatnoj ribici znaju o cemu pricam. uglavnom, gledao sam tako slike svih tih ljudi, vecinom stranaca i u tome su mi otisla oko dva sata subote. ono sto hocu da kazem je da je nevjerovatno kako se neke promjene suptilno dese i kako se prikradu. prosla su tri mjeseca otkako sam procitao zadnju knjigu. do prije samo tri mjeseca to bi mi bilo nedopustivo i nezamislivo. stvarno sam se trudio da svo svoje vrijeme provedem uz knjigu. nisam bio patetican u vezi toga. nisam ljudima probijao mozak time koliko sam stranica procitao, i nisam ni na jednoj nedrustvenoj mrezi dijelio korice i citate iz knjiga koje citam. jednostavno sam citao i uzivao. onda su se nagomilale obaveze i rokovi. to je bio odlican izgovor za prokrastinatora u meni kojeg sam do tada odlicno potiskivao. evo sad se nagovaram da uzmem i nastavim tolkinovu biografiju, jer je to jedna od knjiga koje sam citao i zaledio prije tri mjeseca, ali naravno odmah mi drugi dio mene napominje da jos nisam ni doruckovao, a i kad doruckujem: zar mi ne bi bilo pametnije da uzmem da ucim one stvari koje ne stizem tokom sedmice. jos uvijek ni sam nisam siguran sta cu uraditi na kraju, ali cu svakako iskoristiti priliku da svima koji citaju a vole pink floyd preporucim kanal sa kojeg je i prva i druga pjesma. zove se kao i ovaj post, odnosno ovaj post nosi naziv tog kanala.

cellar door
http://cellardoor.blogger.ba
14/10/2018 13:01