beats by dre cheap

prepona



ako neko hoce nervni slom - neka si nadje djevojku. jednostavno.

nocas sam dozivio veliki uspjeh za mene i nikakav korak za covjecanstvo, ali mozebitno veliki korak za moga oca. nocas sam mu mozda spasio zivot, a mozda sam ga i gurnuo blize grobu, ko ce mu ga znati. zivot je zato zanimljiv - nikad ne znas.

vec sedmicu dana se kanim i tjeram da mu konacno kazem da svi znamo da potajno i dalje pusi i da krije cigare na bojleru (imao je srcani prije par godina). nocas sam sjedio u dnevnoj cetrdeset minuta duze, ne gledajuci ono sto je bilo na tv-u nego vodeci bitku sa samim sobom. zasto mi je bilo tako tesko da mu kazem? to je tesko objasniti. imam poseban odnos sa svima u porodici, a sa njim pogotovo. da budem iskren imam nikakav odnos sa njim. da budem iskren i sa svima u porodici imam nikakav odnos. mislim da mi je zato bilo tesko da to kazem, a malo je i glup osjecaj kad moras da covjeku od 60 i kusur godina, koji te je napravio, moras da kazes da znas gdje krije cigare i da to prestane da radi.
uglavnom, poslije tih cetrdeset minuta sam uspio da to izgovorim, a njegova reakcija je bila jos cudnija. pitao sam ga zasto se stalno penje na kadu, a on je poceo da mi rukom pokazuje, ne gledajuci u mene, da kao nesto zavrce, ili sta god je onaj pokret znacio.
vidio sam da mu je neugodno, bas kao sto je i meni bilo i bas kao sto bi mi bilo i da sam na njegovom mjestu. poslije toga sam rekao da znam da gore ostavlja cigare i da pusi u wc-u. nije me gledao, nastavio je da gleda u tv. mama se nasmijala i pitala kako sam ja to nasao. ja sam mu rekao da ako vec mora da to radi, a zna da ne smije, neka onda barem ne riskira zivot penjuci se na kadu svaki put kada krene da dohvati cigaru i upaljac. onda sam ustao i otisao u wc i donio jednu i po cigaru koja je bila gore i mali upaljac. stavio sam na ormar i rekao da vise ne ostavlja gore, sad kad se zna. kasnije sam otisao u sobu. ne znam sta ce sutra biti, ne znam hocu li biti ziv, ali me bas zanima kako ce sad sve ovo da izgleda.

danas sam konacno isao na trcanje. poslije oko sedmicu i po dana crvanja. bio sam bolestan prosle sedmice. tri dana nisam isao ni na posao. jedva sam cekao da izadjem i da trcim. ali evo maloprije sam osjetio da me prepona i dalje boli sto je losa vijest. imam sve vecu zelju da pocnem sa trail runningom. problem je sto nemam partnera. trcanje do Vilsa i nazad i nije bas tako tesko kada si sam, ali ici na Trebevic i gore se ganjati sam sa medjedima i ne zvuci privlacno. vidio sam da i kod nas sada organizuju trke i za to i razmisljam da se spremam iduce godine ako Bog da izmedju ostalog i za to.

izbori i to. smor. Hadzikadiceva sam iskra, ko mi sta moze! ono sto sada cine iskre ce do iducih izbora prerasti u pozar i pobjeda moze biti uskracena jedino ako covjek umre, a i da umre i da od toga nista ne bude - hvala mu na NADI. umalo da umre, mislim nada. btw, putovao sam tri sata u jednom smjeru da bih glasao, i ne nije mi krivo iako nije pobjedio. u povratku sam stajao dva i po sata. prvih pola sata sam sjedio i bilo neko djevojce kraj mene. meni je zao bilo da stoji, rekoh haj ti sjedi mogu ja to. kad sam dosao kuci bio sam gori nego poslije polumaratona. mozda ne bih bio tako umoran da nisam bio jos uvijek prilicno bolestan u nedjelju. razlog zasto sam prijavljen u skroz trecem gradu je posebna prica. preduga. duga 26 godina. umalo da napisem 25, nikako da se naviknem. kako i da se naviknem kad je sve ko japanski brzi voz. sve osim rasprava s njom. one su u pravilu duge pola sata. pocetnih pola sata naseg razgovora. svaki dan. mislio sam da sam bio suicidalan u prvom srednje. ona se potrudi da me svaki dan razuvjeri. kaze da je to jace od nje i da ne moze bez mene. ni ja ne mogu bez nje, ali joj opet ne pijem krv ako mozda nije bila tu kada sam joj se javio. kao sto rekoh ako neko hoce nervni slom - djevojka. cesto kada setam,sjedim,pijemkafu,vozim i vidim kako je 98 posto djevojaka na koje naidjem jednostavno glupo do bola, shvatim koji sam sretnik. sto bi Memo Haljevac rekao (istina on za Radoncica, a ja za nju): "sami ju je Allah dz.s. poslao meni."

odoh sad da spavam ionako sam zombi svako jutro.

cellar door
http://cellardoor.blogger.ba
11/10/2018 00:39