beats by dre cheap

o A.



kao klinjo na pocetku srednje sam bio ubijedjen da je "Marija" zapravo plagijat na "Lady in black". izgleda da ipak nije.

pjesma me najvise podsjeca na prvi razred srednje skole. tada sam ju najvise slusao. od tada se ne moze reci ni da sam ju posteno poslusao. najvise me podsjeca, jer me sve vezano za taj period podsjeca na to, na tadasnjeg najboljeg prijatelja s kojim je moje druzenje prekinuto iznenada i na nesvakidasnji nacin.

sjecam se i noci prije nego sto cemo se rastati, tada nismo imali pojma da nam je to zadnji put da tako sjedimo i pricamo. ali se jasno kao dan sjecam da sam mu rekao da osjecam, da jasno osjecam i skoro pa mogu da dodirnem promjenu koja ce uslijediti, ali naravno nisam imao pojma da ce nas ta promjena i rastaviti za sva vremena.

pola godine kasnije smo setali skupa. bio je decembar i ja sam kupio krofne kod "Kike". bile su punjene dzemom i tek izvadjene iz pekare. sjecam se da sam papirnu vrecicu drzao u kapuljaci iza glave jer je bilo toliko hladno da sam jedva drzao i onu krofnu koju sam jeo. ne sjecam se da li je A. uzeo ijednu krofnu od mene.

to je bio prvi put od one noci da smo skupa, a zadnji put da setamo zajedno i zadnji put da jedemo Kikine krofne. bilo mu je krivo jer sam se promijenio i zato sto su mi bile glupe sve te stvari koje smo do tada skupa radili. kasnije smo otisli pred njegov haustor i tu smo stajali kao svaku noc, bez izuzetka tokom prethodne godine, i pricali do kasno u noc. on je meni navodio razloge zasto ne moze da shvati da sam postao takav, a ja sam njemu navodio razloge zasto on ne bi smio da ostane onakav.

A. mi je dugo vremena bio najdraza osoba na svijetu. imam osjecaj da je bio moja istinska srodna dusa i od svih "najboljih prijatelja" koji su se smijenjivali kroz odrastanje, kod njega me najmanje stvari nerviralo i evo bas sada ne mogu da se sjetim nijedne. mozda je nije ni bilo - mozda mi je zato bio tako drag!

on je mozda i jedina osoba s kojom mi nikad, ama bas nikad, nije bilo dosadno. nikada nije bilo neugodne tisine i nikad nije bilo praznog hoda. nije bilo nikakve telepatije i nismo bili homići, ali smo cesto znali tacno sta onaj drugi misli. nikada me nije povrijedio i ucinio da se osjecam neugodno, a ni ja njega. satima smo pricali i opet nam je bilo malo svaki put.

evo sad mi naumpade kako smo se nafurali na jedan film pa smo stopirali i isli u okolne gradove, a tada smo bili prvi srednje, bez marke u dzepu. bilo je to glupo iz sadasnje perspektive, ali tada smo mislili da mijenjamo historiju. sjecam se kako smo pricali o tome kako cemo ustediti pare za odlazak na EXIT. to je bio san snova tada i najveca moguca avantura koja se mogla dozivjeti. muzika, pice, cigare i djevojke. mastali smo i planirali svaki detalj. razmatrali sta sve mozemo prodati od nasih stvari ako ne bude dovoljno para. gledali smo mjuzikl "Hair", samo zato sto je to bio dio imidza iako sam htio dusu da ispovracam jer mrzim mjuzikle.

poslije toga sam ionako slabo isao u rodni grad, a njega sam jos slabije vidjao u prolazu, gotovo nikako. nije ni da je bilo neke razlike kada ga vidim, svaki put smo se pravili da ne vidimo jedan drugog. prosle godine, kada sam nakon cetiri ili pet godina otisao u taj grad mislim da sam ga vidio dok sam sjedio sa rodjakom na kafi. prosao je sa jednom poznatom gradskom pijanicom kraj mene na terasi kafica. nisam siguran da li je on mene vidio. mozda me ne bi ni prepoznao, jer mi je dosta ljudi reklo da sam se promijenio. znam da ja njega jesam vidio, ali i da sam nakon svih ovih godina bio nepomican i prikovan za stolicu.

to je bio zadnji put da sam ga vidio. ulazio sam ponekad na njegov profil na fb i vidio da studira u jednom manjem gradu. tj studirao, valjda je zavrsio do sada, a mozda i nije. ne znam sta radi, ali mislim da se druzi sa nasim starim drustvom. njih se vecina odrzala na okupu, a ja sam jedan od rijetkih otpadnika. mislim da i dan danas onako grupno svi idu na ljetovanja i zimovanja, barem ovo bećara medju njima, a vecina ih je takvih. volio bih da ga vise nikada u zivotu ne vidim, ne zato sto ne zelim da ga vidim nego zato sto bi me to raznijelo kao nikada do sada.

ovdje ispod je par pjesama koje smo cesto slusali skupa. slusao sam svaku od njih dok sam ovo pisao.

sudbina je cudna stvar. nikada ni sanjao nisam da cu zavrsiti ovako, ovdje.., a da ce oni svi ostati na okupu - bez mene.











cellar door
http://cellardoor.blogger.ba
24/09/2018 02:22