beats by dre cheap

devize i akcize, na dobrotu.



zavrsio je prvi polumaraton u mom zivotu. nisam uspio u svom cilju. jucer sam gledao video u kojem jedan rekreacioni trkac govori kako je bitno takmiciti se samo sa sobom. obarati svoje rekorde, pomjerati svoje granice. to sam i pokusao i ovaj put nisam uspio, to da istrcim ispod dva sata. bio sam blizu, par minutica me dijelilo od mog cilja, ali ne ovaj put. moram priznati da sam bio malo razocaran, a da nisam nista ocekivao vjerovatno ne bih bio. kad malo bolje razmislim do prije 4 mjeseca nisam mogao istrcati 200tinjak metara. tako da ocekivanja razgulite!

ocekivanja i poredjenje sa drugima me cesto znaju baciti u ocaj, zato sto sam slabic. imam tu jadnu potrebu da gledam u zivote drugih i gledam gdje su oni, a gdje sam ja. cinjenica je da me zadnjih nestoviseodpolagodine nema ni na mapi. hocu da kazem da i nije bas sjajan osjecaj kad bacim pogled i misao o tome. naravno da se trudim da to ne radim, ali kao sto rekoh slabic sam.

uskoro su izbori, a ja sam evo devet mjeseci kasnije i dalje prijavljen u proslom gradu. nemam zdravstvenu knjizicu, ne mogu da kupujem mjesecnu, nisam prijavljen na biro. pokusavam da napravim licnu kartu, ali je procedura prilicno komplikovana kada je vlasnik stana van zemlje. naravno da me nervira sto moram te neke zk izvadke da trazim i nosam i izjave, ali kad malo razmislim kako je ikako moguce da se donedavno mogao prijaviti kojegdjehtio?!

preksinoc sam dozivio blazi mozdani udar i bol u prsima. nije pravi udar, a bol u prsima je isto tu iz pjesnickih razloga. razlog bi vecini vjerovatno bio smijesan. mozda se iz posta nece dati primjetiti i vjerovatno necu dovoljno detaljno opisati situaciju, ali uglavnom radi se o razocarenju u jednu od najdrazih osoba na svijetu. nije nikakva melodrama ni patetika. ukratko, radi se o tome da sam mislio da barem on malo manje misli samo na svoje dupe i svoj interes. radi se sjajnoj mladoj osobi. bolja je osoba od vecine vas koji ovo citate :D jel ima neko ko ovo cita? uglavnom na tako hladan i opusten nacin je pricao o tome kako se sve sto radimo mora i treba raditi jedino u nasem interesu. cak i stvari koje su ucinjene u ime nekih visih ciljeva. eto to mi je bilo krivo. taj dio pogotovo, a i sama cinjenica da sam tek tu i tada shvatio da je on mozda zapravo samo jos jedan u nizu interesdzija, kakvih ne manjka nigdje na planeti. najsmjesnije je sto sam mislio da ga znam u dusu. par puta sam ga pitao je li normalan. par puta sam ga pitao jel svjestan sta prica. on je bio iznenadjen mojom iznenadjenoscu. mislim da je bio i uvrijedjen, ali ne znam da li to treba da me dotice - kao sto ni njega ne dotice nesebicna zrtva desetina ljudi.

jos jednom sam shvatio da sam mulac, da sam jos zelen, mozda zeleniji nego ikad ranije.
zelembac pravi nema sta. zivotna mudrost na nivou dvomjesecnog tornjaka. shvatio sam da nemam pojma ni o kome, pa cak ni o onima koje sam smatrao srodnim dusama.

isto tako, daleko bitnije nego ovo iznad - shvatio sam jos jednom da je jedini nacin da se nesto uradi na pravi nacin i potpuno iskreno da se radi bez ikakvih ocekivanja i zelje za aplauzom. u radu biti u prvom redu, a u primanju zasluga u zadnjem - to je moja deviza, bila i ostaje dok sam ziv ako Bog da!

cellar door
http://cellardoor.blogger.ba
19/09/2018 10:26