cellar door

"Onda kad vam izgleda sve izgubljeno, tek tada počinje pravi život." L.T.


19.06.2020.

IJ - DFW

third time's a charm! no posts till it's done!


19.06.2020.

respect my autoritah



interstellar je jedan od rijetkih filmova koje sam u kinu gledao 2 puta. i mislim da je bilo vrijedno toga.  iako drugi put nisam ja placao za kartu kad kazem da je vrijedno toga mislim i na novac koji je neko drugi dao. prvi put sam i plakao, u jednom trenutku cinillo mi se da sam i sam u filmu.

matthew mcconaughey me nikad nije posebno impresionirao. nije cak ni poslije ove filmcine u potpunosti iako jeste bio sjajan, ali zato u 'true detective' odradi posao kakav niko na tom mjestu nije mogao odraditi. ona serija ne bi bila ista da je bilo ko drugi bio na njegovom mjestu i pokusao ono odraditi. jesam proguglao sam ime, nisam znao sam napisati.

kako hans zimmer uspjeva da radi ovo sto radi sa muzikom? mislim da su ljudi izmislili rijec genije upravo za ovakvu stvar tj ovakve ljude, nema druge rijeci ni boljeg opisa. mozda bi se moglo nesto onako sa dna kace izvuci nesto tipa dictionary of obscure sorrows, samo sto bi ovog puta bilo nesto kao dictionary of obscure terms. jao

ako niste gledali pogledajte 'the family', da vidite ko vuce konce u americi i svijetu :D

pogledajte i 'inside bill's brain' i inspirisite se da opet pocnete da citate kao ludi! like in the good times! mozete pogledati i 'unorthodox' ako imate neku neopisivu fascinaciju zidovima kao ja.

to je to sto se tice preporuka za ovaj put, i ako niste shvatili do sada: pogledajte interstellar!


08.06.2020.

evo ovo gledam i zamisljam kako cu da budem mrtav na poslu

26.05.2020.

mlohave ćune


tragicno je kakve smo mlohave ćune postali. kolektivno, kao drustvo, smo nista drugo do li jedna velika mlohava ćuna koju ćuška kako god ko hoce.

pritom mislim na sve. ali ono bas SVE.

mislim na susjede i susede koji ce nam zabiti noz u ledja svakom prilikom.
napraviti ce radioaktivnu deponiju tik uz nasu granicu i usput zagaditi par rijeka.
prebacivati ce nam migrante krisom, neumorno!
krasti ce nase sume koje su tik uz granicu sa njima, ali i dalje na nasoj zemlji!
itd
.
.
.

ovi drugi ce sakriti odgovornog za kapiju i nece ga dati (a ostale zvijeri i dokazane bolesnike da ni ne nabrajam, tek bi to preslo duzinu posta koja je citljiva), iako je presudjen u nasoj zemlji.
pisati ce knjige i drzati seminare o tome kako smo mi sami sebe ubijali.
svakom prilikom ce nastaviti da pokusavaju da prisvoje dio nase napacene zemlje.
itd
.
.
.


e sada na red dolazimo MI. beskicmenjaci! ljudi bez muda i casti! mi bosanci i hercegovci i nasi predstavnici s nama. nikada niko nece izaci i reci neku od ovih stvari. nikada niko nece protestvovati zbog ovih stvari! u medijima ce se uvijek istaci da se radi o prijateljskim zemljama sa kojim imamo dobrosusjedske odnose. hah, kad cujem taj izraz dodje mi da bljucnem!

e sada na red dolazi jos bitniji dio! kako smo samo jadni postali. kako smo samo pogani, iskompleksirani, istraumirani ne znamo ni sami od cega i zlokobni! postali smo zli do srzi! zli! losi ljudi! kukavice!

kao i uvijek, pisem o svemu osim o onome sto mi ne da da spavam kad legnem uvecer, tj ovu vecer. neki dan trcim za papirima i kako to i obicno biva dolazim na jedan od mnogih saltera na koji cu doci taj dan. volio bih da me mozete vidjeti sada, lupkam prstima po laptopu i suzdrzavam se da ga ne saspem u komade od same pomisli na tu rospiju! uglavnom, dolazim na salter nakon skoro pola sata cekanja ispred opcine jer guzva; jer korona! cekam u jednom redu u drugom se otvara mjesto, a ja to nisam odmah vidio, prelazim kasnije na salter kod pomenute rospije ona kotrlja ocima dok ja govorim dobar dan i izvolite dok dajem papire za ovjeru. ne samo da se krava nije udostojila da mi odgovori na pozdrav, nego je rekla nesto tipa 'vidis da radim sta gledas okolo (kao sto nisam odmah dosao)'. mrzovoljno kravetina udara pecate i potpisuje se i daje mi papire. postio sam taj dan, nije mi se gubilo vrijeme jer mi je dan tek poceo imao sam jos mjesta za obici i zurio sam, ali evo sada se kajem zbog toga sto joj nisam sasuo one papire u facu odurnu i poslao je tamo gdje pripada. da sam to uradio mozda ne bih dobio ovjerene papire, ali bih mozda zato spavao, a ne pisao ovaj post!

nisam joj nista rekao osim KRAVO! dok sam se okretao i odlazio od saltera. nisam to rekao tiho, ljudi oko mene su culi, ali nisam siguran je li i ona.

poslije toga sam bio u drugoj instituciji i moje tijelo i um su dozivjeli sok kada sam dosao kod covjeka koji je bio sasvim pristojan i ljubazan. totalno neprirodno i nesvakidasnji dogadjaj za nase prilike! bukvalno sam se topio iako covjek nije uradio nista vise nego sto i treba da radi, sto mu je u opisu posla. objasnio mi je sta je jos potrebno da uplatim, gdje, gdje da podignem papire nakon toga i gdje da ih predam, gdje da podignem finalni proizvod nakon svega toga itd..

ono zbog cega pisem ovaj post jeste sto je ovo jos jedna od onih noci kada sam sebi obecao da vise nikada necu biti isti! jedna od onih noci kada sebi kazem da vise nikome necu nista presutiti i da necu drzati jezik za zubima ma o kome se radilo!

ono zbog cega pisem ovaj post je VAPAJ svima nama i svima vama, ako uopce ima nekoga na drugoj slusalici, da ne budemo vise mlohave ćune!!! da dignemo glas, da ne kazem da se dignemo (kada smo u pravu naravno!) i da ne trpimo smrdljive salteruse, vladine sluzbenike koji se pola radnog vremena ceskaju i flertuju sa kolegicama i kafe ispijaju! da ne budemo stoka sitnog zuba!!! da budemo LJUDI, a ne samo statisti u svojim zivotima!

zivjeli!

03.05.2020.

calling each thing by it's right name is real nice for change

29.04.2020.

bukvalista

kao sto jedan mudar covjek rece, treba ako nista mijenjati izgled sobe u kojoj najvise vremena provodimo da bi se izbjegla ucmalost i umrtvljenost.

ja sam nocas promjenio stosta, iako to ovdje i nije bas vidljivo. e da bas vidim hocu li poskociti ko' konjic sada. 


26.04.2020.

karakondzula

znate ono kad klikne u glavi nesto odjednom i vise nista nije isto?

desilo mi se to jednom dok su pro rocksi svirali, a mi skakali as if there is no tomorrow. klikne mi nesto tada u glavi tipa 'jesam li ovo stvarno ja', i poslije toga je sve izgubilo car. nista vise nije bilo isto, i to je mozda i zadnji put da sam bio tu i da sam ih slusao kako sviraju mozda bas ovu pjesmu koju cu da okacim ovdje. 


imali su repertoar pjesama koje smo od ranije ionako maltene sve znali napamet, nisu lose svirali, a u tim trenucima cini mi se i da je omco svirao i pjevao nama bi bilo dobro. kao jednu od najbolnijih (u smislu cringea) situacija izdvajam onu kada su mi prisle ne jedna, ne dvije, nego tri djevojke skupa. i dalje mi nije jasno kako su zamislile u svojim glavama kako to sve skupa treba da izgleda. pocetka razgovora se ne sjecam, a nije ni bitan. cringe-worthy momenat je nastupio kada sam im ja iz nekog trazio da mi pokazu licne karte sto su one zapravo i uradile. haha, sada se osjecam kao milicioner dok vrtim taj film u glavi. ono sto me jos vise zanima je kako je to izgledalo u ocima moja dva jarana koji su mi bili uobicajeni kompanjoni u tim izletima u noc. culi nas nisu sigurno jer sam i njima trima morao da vicem iz sveg glasa i to na uho da bi me ista cule. na srecu, nista konkretnije se nije desilo, ali i dalje mi je misterija sta su mislile da radimo jer nisu imale namjeru da ih ja upoznam sa dvojicom jarana, niti su pokazivale ikakvu namjeru da to same ucine. krug je isto jedna od pjesama koje su tu bile neizostavne. kao i inace blogger je pruzio svoje magicne pipke meni u mozak i rekao ne ne, neces da pises to sto si naumio nego ono sto ja odlucim da izvucem iz tebe. tako je i bilo.



12.04.2020.

kao sto rekoh jucer...

11.04.2020.

poslije svake muke dolazi olakšanje. ako mi ne vjerujete pritisnite 'play' i zatvorite oči.

15.02.2020.

Silver Lining


Stariji postovi